Laura Buzo - Good Oil

Njoj je petnaest godina, a njemu dvadeset i jedna. Oboje rade u tržnom centru Woolworths u predgrađu Sydneya. On je Chris, opterećen sa porodičnim problemima, student književnosti i sociologije, još živi sa roditeljima, otac misli da ničemu ne služi, starija sestra planira da se odseli, stalno se zaljubljuje u pogrešne cure (ali to je sve dio njegovog plana da nađe onu idealnu). Ona je Amelia, ima mlađu sestru koju obožava, starija sestra uživa u blagodatima studentskog života, a Amalia mora raditi tri dana u sedmici nakon škole da bi imala dovoljno novca za svoje potrebe, tata je "napaćeni" i "neshvaćeni" pozorišni reditelj, a mama drži cijelu porodicu na okupu radeći posao koji ne voli (jer neko ipak mora plaćati račune). Chris će preuzeti na sebe odgovornost da novu klinku izvede na "pravi put" pričajući sa njom o mnogo čemu, ali posebno o feminizmu, rodnim ulogama i porodicama u raspadu. Amelia će se zaljubiti u Chrisa, Chris se stalno zaljubljuje u Kathy...

   Nakon  što sam zagazila u svijet australijskih pisaca sa Melinom Marchettom (ako ste gledali film Looking for Alibrandi, ne moram vam više ništa kazati), odlučila sam potražiti i ostale autore. Prva knjiga koja mi je došla u ruke je Good Oil. Mala digresija, pažljivo pročitajte uvodni dio - tu vam je objašnjeno zašto se knjiga zove ovako.

   Moram priznati da sam očekivala drukčiji tip knjige, više nešto u stilu laganih ljetnih ljubavnih priča. Zapravo nisam baš niti sigurna da ovu knjigu mogu prvenstveno označiti kao ljubavnu priču. Ako uzmete u obzir da je glavni ženski lik petnaestogodišnjakinja, pa  vjerovatno i najveći broj čitalaca ima između petnaest i dvadeset godina i nedostaje im ono za šta Freud kaže da zavidimo muškarcima, pa je to izvor svih naših histerija; ne vjerujem da će baš najbolje proći među ovom generacijom. (Čast izuzecima.) Čini mi se da je Laura Buzo imala namjeru da svoje čitaoce uvede u svijet ženskih prava, emancipacije, rodnih uloga i svega što je pošlo naopako u cijeloj toj stvari. Ja sam uvijek na strani ovakvih namjera, ali baš zbog ovakve malo pretenciozne ideje, knjiga se izgubila u silnim aluzijama na feminističke postulate, citatima i raspravama. Ipak je potrebno da imate malo veće predznanje da biste mogli shvatiti ovaj roman.

   Unatoč zamjerkama, mislim da bi bilo dobro da pročitate ovu knjigu. Ako ni zbog čega drugog, onda zato što će vas navesti da razmislite o načinu na koji funkcionira ovo naše društvo. A ko zna, možda vas potakne da malo više istražite ovu temu i pročitate Virginiju Woolf.

Ocjena: 4/5