25. velj 2011.

Nightshade - Andrea Cremer

   

   Calla Tor nije obična sedamnaestogodišnjakinja. Ona je Čuvar. Oni neupućeni koji bi slučajno vidjeli kako se mijenja, pomislili bi da je Calla vukodlak, ali Čuvari su nešto drugo. Imaju dva tijela - vučje i ljudsko - koja zapravo postoje istovremeno, ali mogu izabrati kako će ih drugi vidjeti. Međutim, stvar je u tome što niko ne smije znati istinu o njihovoj pravoj prirodi - ko prekrši pravilo, bit će strogo kažnjen. Calla je prekršila pravilo spasivši planinara od napada grizlija. Ali ko može saznati za to? Njena prijateljica Bryn sigurno neće odati tajnu. Sve je uredu dok se on ne pojavi u njenoj školi kao novi učenik.



   Zanimljiva knjiga! Malo (ali vrlo malo - po nekom dubinskom konceptu) podsjeti na serijal Morganville Vampires - zatvoreno društvo, stroga pravila, jedna grupa upravlja drugom, puno tajni,outsider koji podriva temelje društva i glavni ženski lik sa čvrstim principima.

    U početku sam malo bila zbunjena oko toga šta koja grupa predstavlja, ali Andrea Cremer prilično vješto vodi priču tjerajući vas da čitate dalje, a pri tome ne otkrivajući vam sve svoje tajne već u prvoj knjizi. Većina pisaca ovog žanra se "istroši" u prvom dijelu serijala, pa kasnije radnja nekako ide u krug.








  
    I ljubavni trokut u ovoj priči je malo drukčiji. Calla nije praznoglava tinejdžerica koja ne može da se odupre svojim hormonima i višim silama koje je tjeraju da se ponaša kao... Mislim da znate šta želim reći. Njen odnos sa Renom je objašnjen na vrlo logičan način (u ovoj knjizi čopor je zaista čopor, i iako povremeno izgledaju kao ljudi, obrasci ponašanja u njihovoj maloj zajednici je isti kao vučjem čoporu - alfe, dominacija i podjela uloga). Ona nije zaljubljena u njega, ali njen vučji instinkt joj govori da je to alfa mužjak i da treba biti s njim. Međutim, Calla nije svedena na taj nivo. Njen "ljudski dio" je ipak jači, pa ona razumije zašto je privlači Ren, te da je ono što osjeća prema Shayu "stvarno".

Prvi dio ovog serijala zaslužuje pet zjezdica. Samo se nadam da će i ostali nastavci ostati na ovom nivou.


22. velj 2011.

Amanda Hocking - My Blood Approves



     Vjerujem da već pretpostavljate da knjiga ima veze sa vampirima. Kad sam već kod toga, dopustite mi jednu malu digresiju - Kako ćete prepoznati lošu knjigu o vampirima koju je napisala neka jadna debeljuca u kasnim dvadesetim ili srednjovječna kućanica koja želi zadaviti svoje troje djece i muža? Samo pogledajte kako se zove knjiga! Ako u naslovu imaju riječi: blood, passion, lust, fate
- okanite se knjige i tražite dalje. Da sam sama poslušala svoj savjet, sada ne bih ovako ogorčeno pisala o ovoj preglupoj knjizi koja postaje sve gluplja sa svakim idućim nastavkom. Da, pročitala sam i drugu knjigu, Fate, i pola treće, Flutter.
     Priča ide ovako - sedamnaestogodišnju Alice napadnu neki loši momci jedno veče dok se vraćala kući sa svojom najboljom prijateljicom Jane (koja je sve osim najbolja, ali naša Alice pati od manjka samopouzdanja, pa se zato druži sa Jane kojoj je vrhunac provoda dobiti trovanje alkoholom i seks s bilo kojim dostupnim momkom dok je prijateljica strpljivo čeka). Pogodite ko spasi Alice? Vampir. Ali ne bilo kakav vampir - on ima preko 200 godina, ali još uvijek ima mozak nerazvijenog tinejdžera. pa zato izgleda kao emos, nosi rozu majicu, tamna šiškica mu pada preko oka i strašno je sexy žgoljav!
     Alice postane ovisna o njegovom društvu, pa više vremena provodi u njegovoj nego u vlastitoj kući. I ovdje imate Twilight koncept vampirske porodice.
     Jedina ideja vrijedna pažnje je - zov krvi ( u slobodnom prevodu) - vampirska krv prepoznaje krv drugog vampira koji mu je "suđen". Alice bi "pripada" Jackovom bratu Peteru, ali tu će se nešto poremetiti jer se Alice zaljubljuje u Jacka. (Ovu ideju bi u dobru knjigu pretočila možda Richelle Mead ili Rachel Caine.)
     Prvi dio serijala i može nekako proći, ali ostatak je užas.
     Nemojte se niti truditi da tražite ovu knjigu, a pogotovu da je čitate.

LinkWithin

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...